Samo nekoliko dana nakon što sam slijedila turneju po Italiji, došao i je zadnji dan Dark Decadence turneje, koja se prigodno završavala u Stockholmu, 'rodnom' gradu Crashdïeta i Hardcore Superstara, inače suputnika (i supatnika, uzimajući u obzir kvar na tour busevima) The 69 Eyes na spomenutoj turneji. Srećom, problemi s tour busevima se nisu nastavili, te su svi dečki došli na vrijeme u Stockholm i na vrijeme odradili probe. Zajedno s mojom vampirskom sestrom Ivy, s kojom sam i otišla na ovo putovanje, imala sam priliku kratko prisustvovati probi Crashdïeta, prije nego što smo se uputile ka backstageu kako bi ona odradila intervju s jednim od članova Hardcore Superstara. U neformalnom razgovoru s gitaristom Vicom, doznale smo da potječe iz Bosne, što je informacija koja mi je dosad bila totalno nepoznata! Intervju je samim tim dobio jednu opuštenu, 'komšijsku' dimenziju, a na kraju su se Bosanci morali i slikati! (btw, intervju je dostupan na http://venia-mag.net/interview/a-i/hardcore-superstar-vic-zino/?lang=hr)

Nakon odrađenog intervjua, otišle smo na prednji ulaz u Cirkus, zanimljivu građevinu u malo daljem dijelu Stockholma (koji je unatoč tome kao stvoren za šetanje), pomalo šokirane slijedom nastupa bandova - The 69 Eyes nastupaju prvi, i to u pola 8 navečer! Dok su se vrata otvorili, dok smo svi ušli pred stage, dok je počela tema True Blooda! Nažalost, ovaj koncert je vjerovatno bio i najkraći na turneji, sa samo 7 pjesama ("Devils", "Never Say Die", "Perfect Skin", "Sister of Charity", "Dead Girls Are Easy", "Brandon Lee" i "Lost Boys"), tako da je dominirajući dojam koncerta - apsolutno prekratko! U kasnijem razgovoru s Baziejem, otkrio mi je da su ipak htjeli prepustiti Stockholm domaćim bandovima, stoga je i set bio kratak i pomjeren na početak. Ipak, bilo ih je prekrasno vidjeti opet i osjetiti 69 magiju koju svaki put raspršuju na svojim nastupima. Poseban dar na kraju nastupa Hardcorea bio je izlazak svih članova sva tri banda i zajedničko sviranje i pjevanje na totalno oduševljenje svih prisutnih, a sjetila sam se da to rade zapravo uvijek (imala sam tu sreću prisustvovati i završetku Angels turneje s Wednseday 13 i Maryslimom prije 4 godine u Berlinu).

Europa je postala u potpunosti mračna i dekadentna, a mi smo se, pune dojmova, sutradan uputile nekoliko hiljada kilometara natrag kući (hvala na svemu, Ivy!). U prethodno spomenutom razgovoru su postojale neke naznake da će Eyesi biti na par ljetnih festivala, tako da smo se protiv tuge zbog kratkog druženja i rastanka borile nadom u ponovni skori susret negdje u Europi. Do skorog viđenja, najdraži!