|
|
TITO & TARANTULA INTERVJU, 12.
JULI 2008.
Otprilike sat vremena nakon
koncerta, moja frendica Faerie Fee i ja smo sjele s Titom Larriva
u vrlo prigodnom ambijentu kina "Una" u Bihaću.
Intervju je bio više od serije pitanja i odgovora, i za novinara poput mene,
uvijek je veliko zadovoljstvo razgovarati s tako prijatnim sugovornikomm kao što
je gosp. Larriva!
Želim izraziti svoju zahvalnost Faerie Fee, Damiru Bajriću iz
kina "Una",
ljudima iz Art Zonea
i naravno, Titu Larrivi! Gracias!^^
1
2
Faerie Fee: Recite nam kako je Tito & Tarantula dobio svoje ime?
Tito: Imao sam band oko možda godinu dana ili više, i nisamo imali ime i samo
smo svirali za zabavu, rad isto, jer sam koristio band za filmove. No samo smo
svirali kao Tito & friends (Tito i prijatelji), dok jednog dana moji frendovi
nisu rekli “trebao bi ga nekako nazvati, bilo kako, možda Tito & Tarantula, i
ja sam rekao “Oh, to zvuči dobro, sviđa mi se” (smijeh), i to je stvarno istina,
to je razlog. No kasnije, svidjelo mi se zbog mnogo drugih razoga, zbog njenih
dlakavih nogu, osam nogu, tu je i knjiga koju je napisao Bob Dylan, koja se zove
“Tarantula”, to je jedina knjiga koju je on napisao, i onda je moj otac ispričao
šalu o tarantulama u Meksiku, onu žensku… stvar u Meksiku zovu tarantula, tako
da svaki put kad sam nekog upoznao, bilo je savršenije… (smijeh)
Darkness 69: Postalo je sve više pogodno.
Tito: Da, kako protiče vrijeme, postaje sve bolje.
Darkness 69: Zapravo, sad kad ste spomenuli Boba Dylana,on je učestvovao na jednom vašem
albumu…
Tito: Oh da, jeste...
Darkness 69: Vjerujem da je to bilo 2001.
Tito: Da, moj je band svirao s njim skoro godinu dana. Onda smo ga upitali da
svira na našem albumu, i svirao je harmoniku. Tako da ga znamo od… ’84, i jako
smo sretni.
Darkness 69: Kada ljudi opisuju Tito & Tarantula kao “kult band”, When people describe
Tito & Tarantula as a “cult band”, što misliš o takvom opisu tvog banda?
Tito: Sviđa mi se, uvijek sam se vezao za status
kultnog banda zbog the Plugza. Ja i Stevie… Stevie je bio kasnije u Plugzima, to
je bio jedan od prvih punk bandova u LA i bili smo jedan od prvih bandova koji
je producirao vlastiti album. Mislim da je naš album the Plugz – “Electrify Me”,
taj album je bio prvi album s punk scene Los Angelesa. Onda smo uradili mnogo
drugih ploča, također sam producirao albume u eri punka. Tad je počeo taj kultni
status. Onda kad sam radio sa Steviejem, kasnije se pridružio the Plugzima, i
uradili smo film “Repo Man”, ovo ga je učinilo još više kultnim jer je film bio
veoma… mislim da je u početku jedan od prvih kultnih punk filmova ikad, i isti
reditelj koji je snimio “Sid and Nancy”, Alex Cox – to je bio njegov prvi film.
On je bio veliki the Plugz fan, dolazio bi na sve naše koncerte i onda smo
učinili taj film. U isto vrijeme smo uradili drugi film s rediteljem Jonathanom
Demmeom, to je bilo negdje ’81., I za ovaj film smo koristili momka zvanog David
Campbell da uradi aranžman za žičane instrumente. Njegov sin je bio Beck,
odrastao je i postao Beck. Svirao je harmoniku, bio je maleni 10-godišnji
dječak… i film je snimljen pod palicom Jonathana Demmea, u njemu su glumili
Rosanna Arquette, koja je bila u Paklenom šundu, i također David Byrne, pjevač
Talking Heads-a. Ovo je bio jako mali, kult film, no ono što je bilo zanimljivo
iz toga filma je to da je David Byrne kasnije snimio drugi film u kojem sam
glumio lika Ramonea, i taj film se zvao True Stories (“Istinite priče”), to je
bio još jedan kult film koji je bio jako popularan kasnih 80-tih, počeo je mnoge
priče, John Goodman je glumio…
Darkness 69: Veoma povezani s kultnom scenom.
Tito: Da, kult je već dugo vremena dio mog života.
Darkness 69: Kako obično voliš kvalificirati svoju glazbu? Ili ciljaš da izbjegneš takvo
obilježavanje?
Tito: Zanimljivo je to što ja… ne postoji neka specifična stvar kojim bih je
mogao nazvati… no mnogo različitih ljudi je zovu različitim stvarima, zavisno od
toga što točno slušaju. I zato što smo na sceni toliko godina, I zato što smo
uradili mnogo različitih stvari, da što više… bila si na koncertu, nešto od toga
je u blues stilu, nešto je vrlo špageti vestern, nešto je punk, i tu je još
dosta različitih stvari koje som uradili za filmove. No također tu su stvari
koje su dio naše meksičke pripadnosti, života u pustinji, na granici, to su naši
utjecaji, I volimo sve te naše utjecaje, Meksiko, ZZ Top, punk, zapravo punk je
došao iz LA, I zato je to sve različito. Tako da sam prije mislio da je to loša
stvar, no kasnije sam shvatio “Ne, to nije loše. Dobro je.”
Darkness 69: Da, različiti utjecaji, razni izvori...
Tito: Da, mislim da mnogi bandovi koji imaju ove utjecaje se klone od njih
ponekad, jer ne žele da budu specifična stvar. I to je isto dobro, no mislim da
nešto i propuštaju. U mom slučaju, to me oslobađa od onog “Oh, ne mogu to
učiniti, jer ne mogu pjevati na španjolskom, ne mogu čitati note, ljubavne
pjesme na španjolskom”. No ja mogu pjevati ljubavne pjesme na španjolskom, zašto
da ne, svejedno. No publika to voli.
Darkness 69: Koji su neki od pozitivnih i negativnih aspekata nastupanja, života na
turneji I svega? Bili ste na putu dosta vremena tokom svih ovih godina.
Tito: Mislim da je najnegativnija stvar, oko putovanja na turneji, obitelj i
dom. Nakon otprilike tri mjeseca svima počinju nedostajati njihove obitelji.
Mislim da je to najteža stvar za sve. No kad bi obitelj bila uz nas, tad bi
vjerovatno mogli ići na turneju na godinu dana, bez problema. Zato Willie Nelson
ide na turneju sa svojom obitelji, jer onda nije važno. Stoga mislim da je to
najteže. Negativnih aspekata je jako malo. Postoji malo stvari koje su loše
tokom turneja, jer smo u drugom gradu svaku noć, upoznajemo nove ljude svaku
noć, uživate u životu, feedback kao što je bio danas, svirali smo u gradu u
kojem vjerovatno nikad prije ne bismo svirali, da smo ostali u Americi. I mislim
da je nešto posebno što jedan band može iskusiti. Onda, kad se vratim, govorim
prijateljima: “ne znate što propuštate.” Kažem im:” Pokušajte otići u zemlje
Istočnog bloka, pokušajte otići u sve ove zemlje u koje nikad ne biste pomislili
otići”, jer ovo su veoma posebna vremena. Mnogo je informacija na internetu, i
mislim da ljudi razumijevaju brže što se događa, i osjećam da primjećujem da,
kao večeras, da bismo prije 5 ili možda 10 godina svirali I ljudi bi bilo jako
zbunjeni. “Što je ovo?” ili bi im se jako svidjelo (smijeh)
Darkness 69: To zasigurno!
Ttito: Da, bile bi dvije vrste reakcija, no mislim da su sad s internetom
otvoreni putevi k vrlo različitim mladima. Postoji novi pokret razumijevanja, i
komunikacije, u glazbi, umjetnosti i svemu. I to za nas čini stvari izvrsnim.
Mnogo sam starijih od vas, stoga da ja to vidim da se događa, vrlo je jasno za
mene. Za vas je to normalno. Za mene je vrlo jasno da je to veoma važno vrijeme
za vas. Lijepo je vidjeti, jer se sve mjenja tako brzo, veoma brzo. Bit će dobro
(smijeh) Postat će bolje, mislim.
Faerie Fee: Koju pjesmu najviše voliš izvoditi? Posebno s novog albuma?
Tito: Oh, s novog albuma, volim mnogo pjesama, volim, večeras smo svirali samo
pet… ili četiri… “In My Car”, “Monsters”, “Murder”… “Machete” i “Come Out
Clean”… no mislim da mi je omiljena… volim “Monsters”, sviđa mi se priča i
stihovi. Sviđa mi se “Come Out Clean” jer je tako jednostavna, no ima vrlo
snažnu poentu. I onda druge pjesme, sviđa mi se “In My Car”, jer je nekako luda,
‘ide k rubu’ (smijeh). Od starih pjesama, volim svirati ‘After Dark” iako bi
čovjek pomislio da mi je od nje muka (svi u smijeh). No nije mimuka, I reći ću
vam zašo, jer volim biti s publikom, i to je najzabavnije za nas na čitavom
nastupu.
Fearie Fee: Da, stvarno volim tu pjesmu.
Tito: Da, jer možemo dovesti sve, i to je razlog zašto smo tu, vole pjesmu i…
onda I mi volim pjesmu još više, jer publika tad može biti dio nas, i mi možemo
biti dio njih. Počeo sam ovo prije mnogo godina, i ispočetka to je bila samo
zabava. Onda sam shvatio “ovo je vrijeme kad se najviše povežemo sa svima, jer
svi tad gube strah.”. Misle “Ok, mogu se zabaviti bez brige o, znate, bilo čemu,
siromaštvu”, i onda smo i mi više opušteni. “After Dark’ smo prije svirali na
kraju nastupa, no sad to činimo na sredini jer tad se svi opuste i više je
zabavno.
Darkness 69: Nakon toga sve ide glatko…
Tito: Da, nakon toga, sve ide! (smijeh)
Darkness 69: Dobro. Već ste posjetili Bosnu. Kakvi su bili vaši utisci tad?
Tito: Bilo je drukčije, kao što sam već rekao, promijenile su se. Šest godina,
mislim da je šest godina od tada, je li tako? Prije otprilike pet ili šest
godina, tako nekako, da. Kad smo došli ovdje, publika je također bila odlična,
stvarno su se unijeli u to, no ono što sam bio primjetio jest da je sad mnogo
više mladih ljudi, i da su se gradovi brzo promijenili. Mnogo je više gradnje,
ceste su bolje… tako da se stvari fizički mjenjaju. Tako da kad se one fizički
promijene, također se promijene iznutra. Mislim da su ljudi više opušteni jer su
se tad činili više… ne uplašeni, već… nisu se htjeli previše izraziti. Danas je
bilo drukčije. Bili su uzbuđeni. Vrištali su dok smo svirali, prije pet godina
nisu to radili. Bili su uzbuđeni, ali nisu vrištali. Onaj dečko što se popeo,
bio je kao bosanski Flea iz ‘Chilli Peppersa, znate Flea? (smijeh).
Darkness
69
& Faerie Fee: Da, naravno!
Tito: Bio je nevjerovatan. Samo sam mislio: “Wow! Stvari se zaista mjenjaju…”
Faerie Fee: Bio je potpuno lud.
Tito: Da, no bilo je dobro. I mislim da je to dobro da mladi ljudi vide, da je
ok da eksplodiraju…
Darkness 69: Svako malo…
Tito: Da!
Darkness 69: Nastup je bio odličan!
Tito: Da, I bilo je dobro za njega! (smijeh)
Faerie Fee: Bilo je izvrsno.
Darkness 69: Pričajmo o novom albumu…
Tito: Pa, napisali smo oko 48 ideja, i onda smo ih počeli razvrstavati. Kako smo
to radili, nisam bio siguran u kojem pravcu idem. No onda sam vidio ovaj mali
crtež lika na biciklu, i naziv mi je došao u glavu “Back into The Darkness” i
kad sam dobio naziv, nazvao sam Stevieja I rekao mu “Mislim da znam u kojem
smjeru želim ići”. Želim se vratiti i poslušati stare albume i naći ono što me
je tad inspiriralo. To je kao povratak osnovama. Tako saznaš “Oh, zato sam radio
to, zato sam se tako nazvao” I sjećam se jednog boksera, koji je bio poznati
meksički bokser, koji je gubio mečeve pred kraj svoje karijere. Onda se vratio
na početak i pogledao snimke svojih ranih mečeva, i primjetio je da je tad imao
više vatre u sebi, da je sad bio više lijen, radio je stvari, glupe greške i to
sam usporedio sa sobom, pomislio sam “Moj prethodni album nije bio fokusiran,
uradio sam mnogo grešaka”, tako da sam se vratio na “Tarantism”, pomislio sam
“Vidim da sam uradio to”. Onda sam odabrao pjesme. Znao sam da “Ok, sad imam
nešto što stvarno želim njegovati i učiniti dobrim”. Ne za fanove, ili bilo šta
drugo, nego za same pjesme. Da poštujem materijal. To je bilo nešto što sam
zaboravio učiniti, moraš poštovati pjesmu. Nakon toga dolazi sve drugo. Tako da
to pomaže da se vratim i to je dobar naziv.
Darkness 69: Vozi natrag…
Tito: Da! (smijeh). Vozi se
natrag u tamu.
Darkness 69: Opišite taj proces odlaska u studio, kako tu stvarate album?
Tito: Pa, nakon što smo napisali sve, a to smo učinili u Troublemaker studijima
u Austinu, gdje Robert (Rodriguez, op.a.) ima sva svoja čudovišta I ostalo, i
ima veliki stage kojeg nam dopušta da ga koristimo, tako da smo ja i Stevie
uradili glavninu tamo, nakon čega smo odletjeli u Njemačku jer sam htio da budem
udaljen od, htio sam vremena daleko od obitelji i prijatelja, kako bismo se
fokusirali jedino na glazbu. Onda smo otišli u jedno vrlo malo njemačko selo
gdje smo imali jako dobar studio, bilo smo tamo mjesec i pol, zapravo tri i pol
mjeseca, no također smo bili malo na turneji. No živjeli smo tamo, i bilo je
jako uzbudljivo, jer nismo načinili ploču proteklih šest godina. Nisam se tako
dobro osjećao oko materijala već dugo vremena, i band je bio spreman. Tako, kad
smo krenuli, bilo je to uglavnom snimanje, snimanje, snimanje, dok više
nismo moglo snimati, i onda razvrstavanje onog što je bilo dobro a što nije. Kad
smo završili taj proces, vratio sam se kući i uradio svo pjevanje, u mojoj kući,
u ormaru… Imam mali ormar i tu sam sve stavio, i jeo sam I debljao se (svi u
smijeh) i onda, to je bilo to. Nakon toga smo uradili miksanje. Nisam htio da
učestvujem u miksu. Ovo je prvi album u kojem nisam bio dio miksanja, jer sam
osjećao da to moram pustiti, tako da ne kontrolišem sve, i kao u procesu
pisanja, bio sam to ja I Stevie, i onda vokali, kontrolisao sam vokale. Onda
nisam htio raditi ništa drugo. Tako da sam mikasnje ostavio Marcusu, i Markus je
to učinio sjajno. Samo bi mi poslali mikseve, i bio sam iznenađen jer je bilo
sjajno, više nego što sam očekivao, tako da sam bio jednostavno jako sretan s
rezultatima.
1
2 |
|